[fusion_builder_container hundred_percent=”no” equal_height_columns=”no” menu_anchor=”” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” class=”” id=”” background_color=”” background_image=”” background_position=”center center” background_repeat=”no-repeat” fade=”no” background_parallax=”none” parallax_speed=”0.3″ video_mp4=”” video_webm=”” video_ogv=”” video_url=”” video_aspect_ratio=”16:9″ video_loop=”yes” video_mute=”yes” overlay_color=”” video_preview_image=”” border_size=”” border_color=”” border_style=”solid” padding_top=”” padding_bottom=”” padding_left=”” padding_right=””][fusion_builder_row][fusion_builder_column type=”1_1″ layout=”1_1″ background_position=”left top” background_color=”” border_size=”” border_color=”” border_style=”solid” border_position=”all” spacing=”yes” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” padding_top=”” padding_right=”” padding_bottom=”” padding_left=”” margin_top=”0px” margin_bottom=”0px” class=”” id=”” animation_type=”” animation_speed=”0.3″ animation_direction=”left” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” center_content=”no” last=”no” min_height=”” hover_type=”none” link=””][fusion_text columns=”” column_min_width=”” column_spacing=”” rule_style=”default” rule_size=”” rule_color=”” class=”” id=””]
Uvod
Blockchain je ekstremno popularan. Najstariji i najveći blockchain je Bitcoin, koji je kroz svoju desetogodišnju povijest do danas prešao put od vrijednosti koja je iznosila 10.000 bitcoina po pizzi (prije nego što su se pojavile mjenjačnice koje su vrijednovale bitcoin u tradicionalnim valutama) do preko $ 19.000 po bitcoin-u. U trenutku pisanja ovog članka, Bitcoin ima tržišnu kapitalizaciju od preko 89 milijardi dolara. U prometu je neprekidno već deset godina, gotovo bez financijskih gubitaka na samom blockchain-u, te je sada sa bitnih aspekata najpouzdanija i najsigurnija financijska mreža u svijetu.
Računalna učinkovitost Bitcoin-a ili njegova skalabilnost u potrošnji resursa svakako nije tajna njegovog uspjeha. Visoko plaćeni stručnjaci su dizajnirali specijalizirani Bitcoin hardver koji ima samo jednu ulogu – da repetitivno riješava vrlo specifičnu i namjerno vrlo skupu vrstu računalne zagonetke. Ta zagonetka se naziva dokazom rada (proof-of-work), jer je jedini output izračuna samo dokaz da je računalo izvršilo skupu računicu. Bitcoinov hardver za rješavanje zagonetki vjerojatno troši ukupno preko 500 megavata električne energije. Također, ovo nije jedina izrazito donkihotovska značajka Bitcoin-a koja pogađa inžinjera ili biznismena usmjerenog na smanjenje troškova resursa. Umjesto da se što više smanje prouke protokola, svako računalo koje pokreće Bitcoin “zatrpava” Internet s redundantno velikim brojem paketa “vektorskog inventara” kako bi se osiguralo da sve poruke precizno prođu kroz što je više moguće Bitcoin računala. Posljedično, Bitcoin blockchain ne može obraditi onoliko transakcija u sekundi koliko to može tradicionalna platna mreža kao što je PayPal ili Visa. Bitcoin vrijeđa senzibilitet onih inženjera i poslovnih ljudi koji promišljaju o resursima i koji su orijentirani na maksimiziranje mjere performansi.
Umjesto toga, tajna uspjeha Bitcoin-a je u tome što njegova plodna potrošnja resursa i loša računalna skalabilnost kupuju nešto još vrijednije: društvenu skalabilnost. Društvena skalabilnost je sposobnost institucije – odnos ili zajednički poduhvat, u kojem ponavljano sudjeluje više ljudi, a koja sadrži običaje, pravila ili druge značajke koje ograničavaju ili motiviraju ponašanje sudionika – da bi se prevladali nedostaci u ljudskom umu, te motivirajuće ili ograničavajuće aspekte navedene institucije koji ograničavaju tko ili koliko sudionika može uspješno sudjelovati. Društvena skalabilnost govori o načinima i mjeri u kojoj sudionici mogu razmišljati o i komunicirati sa institucijama i kolegama, budući da raznolikost i broj sudionika u tim institucijama ili odnosima raste. Ne radi se o tehnološkim ograničenjima, niti o ograničenjima fizičkih resursa, već o ljudskim ograničenjima. Postoje zasebne inžinjerske discipline, kao što je računalna znanost, za procjenu fizičkih ograničenja same tehnologije, uključujući i resursne kapacitete neophodne da bi tehnologija mogla opskrbiti veći broj korisnika ili veću stopu korištenja. Te inžinjerske skalabilne discipline nisu tema ovog članka, osim u kontekstu različitosti između istih i društvene skalabilnosti.
Iako se društvena skalabilnost bavi kognitivnim ograničenjima i tendencijama ponašanja uma, a ne ograničenjima fizičkih resursa strojeva, ona umnogome ima smisao, i zapravo je često od presudne važnosti razmišljati i govoriti o društvenoj skalabilnosti tehnologije koja olakšava rad institucije. Društvena skalabilnost institucionalne tehnologije ovisi o tome kako ta tehnologija ograničava ili motivira sudjelovanje u toj instituciji, uključujući zaštitu sudionika i same institucije od štetnog sudjelovanja ili napada. Jedan od načina procjene društvene skalabilnosti institucionalne tehnologije je prema broju ljudi koji mogu korisno sudjelovati u instituciji. Drugi način da se procijeni društvena skalabilnost je prema dodatnoj koristi i šteti koju ustanova dodjeljuje ili nameće sudionicima, zbog kognitivnih ili bihevijoralnih razloga, te ukoliko očekivani troškovi i druga šteta sudjelovanja u instituciji rastu brže od koristi. Kulturna i pravna raznolikost ljudi koji mogu uspješno sudjelovati u instituciji također je često važna, posebno u kontekstu globalnog interneta. Što institucija više ovisi o lokalnim zakonima, običajima ili jeziku, to je ona manje društveno skalabilna.
Bez institucionalnih i tehnoloških inovacija iz prošlosti, sudjelovanje u zajedničkim ljudskim poduhvatima obično bi bilo ograničeno na najviše oko 150 ljudi – što je poznati Dunbarov broj. U doba Interneta, nove inovacije nastavljaju širiti spektar naših društvenih sposobnosti. U ovom članku govorit ću o tome kako blokchain, a posebno javni blockchain-ovi koji implementiraju kripto valute, povećavaju društvenu skalabilnost, čak i uz izuzetno smanjenje računalne učinkovitosti i skalabilnosti.
Kognitivni kapacitet – ovdje u obliku relativne veličine neokorteksa vrste – postavlja granice veličine grupa primata. Održavanje skupina životinja ili intimnih skupina ljudi zahtijeva značajnu emocionalnu komunikaciju i ulaganje u odnose, kao što su dotjerivanje kod primata, te ogovaranje, humor, pripovijedanje i drugi razgovori, pjevanje i sviranje kod tradicionalnih grupa ljudi. Prevladavanje ljudskih kognitivnih granica u smislu toga tko sudjeluje ili broja ljudi koji sudjeluju u instituciji – poznatom Dunbarovom broju od oko 150 ljudi – zahtijeva institucionalne i tehnološke inovacije.
Inovacije društvene skalabilnosti podrazumijevaju institucionalna i tehnološka poboljšanja koja premještaju funkciju sa uma na papir ili sa uma na stroj, smanjujući kognitivne troškove uz povećanje vrijednosti informacija koje teku između umova, smanjujući ranjivost i / ili tražeći i otkrivajući nove i uzajamno korisne sudionike. Alfred North Whitehead je rekao: “To da bismo trebali njegovati naviku razmišljanja o tome što radimo je duboko netočna izreka, ponavljana u svim prepiskama i od strane uglednih ljudi kada drže govore. Točno je upravo suprotno. Civilizacija napreduje proširivanjem broja važnih operacija koje možemo izvesti bez razmišljanja o istima.” Friedrich Hayek je dodao: „Stalno koristimo formule, simbole i pravila čije značenje ne razumijemo i kroz koje koristimo znanja koja pojedinačno nemamo. Razvili smo ove prakse i institucije nadogradnjom na navikama i institucijama koje su se pokazale uspješnima u svojoj sferi i koje su postale temelj civilizacije koju smo izgradili. ”
Širok raspon inovacija smanjuje nivo naše ranjivosti prema sudionicima, posrednicima i autsajderima, a time i našu potrebu da trošimo naše oskudne kognitivne sposobnosti brinući se o tome kako bi se mogao ponašati sve veći broj sve raznovrsnijih ljudi. Druga klasa poboljšanja motivira točno prikupljanje i prijenos vrijednih informacija između sve većeg broja sve raznolikijih sudionika. Ipak, drugi napretci omogućuju širem broju raznolikih obostrano korisnih sudionika da se međusobno pronađu. Kroz ljudsku pretpovijest i povijest, sve ove vrste inovacija su poboljšale društvenu skalabilnost, ponekad tako dramatično da su omogućile postojanje naše moderne civilizacije sa svojom ogromnom globalnom populacijom. Moderne informacijske tehnologije (IT), osobito koristeći povijesno nedavna otkrića računalne znanosti, često mogu otkriti mnogo više uzajamno korisnih rezultata, mogu poboljšati motivaciju za kvalitetom informacija i mogu smanjiti potrebu za povjerenjem unutar određenih vrsta institucionalnih transakcija, u odnosu na sve veći broj i raznolikost ljudi, čime se sa nekih vrlo važnih aspekata dodatno povećava društvena skalabilnost.
Tokovi informacija između umova – što sam nazvao intersubjektivnim protokolima – uključuju govor i pisane riječi, običaje (tradiciju), sadržaj zakona (njegova pravila, običaje i prethodne slučajeve), niz drugih simbola (npr. ocjene „zvijezdice“ uobičajene u online sustavima ocjenjivanja/reputacije), te. Između ostalog, i tržišne cijene.
Smanjenje povjerenja smanjuje međusobnu ranjivost sudionika i ranjivost prema potencijalnim vanjskim i posredničkim potencijalima štetnog ponašanja. Većina institucija koje su prošle kroz dug period kulturne evolucije, kao što je zakon (koji smanjuje ranjivost na nasilje, krađu i prijevare), kao i sigurnosne tehnologije, smanjuju, uravnoteženo, i na više načina od obrnute situacije, naše ranjivosti prema, a samim tim i naše potrebe za povjerenjem i našim bližnjima, u usporedbi s našim ranjivostima prije nego što su te institucije i tehnologije bile razvijene. U većini slučajeva, institucija koja je često pouzdana i dovoljno dostojna povjerenja (kao što je tržište) ovisi o, obično implicitnom, povjerenju njegovih sudionika u druge dovoljno pouzdane institucije (kao što je ugovorno pravo). Ove pouzdane institucije zauzvrat tradicionalno provode različite računovodstvene, pravne, sigurnosne ili druge provjere koje ih čine obično i u dovoljnoj mjeri pouzdanima, barem onoliko koliko je potrebno za olakšavanje funkcionalnosti institucija njihovih klijenata, putem minimiziranja ranjivosti prema vlastitim sudionicima (poput računovođa, odvjetnika, regulatora i istražitelja). Inovacija može samo djelomično riješiti pitanje nekih vrsta ranjivosti, tj. smanjiti potrebu za ili rizik povjerenja u druge ljude. Ne postoji institucija ili tehnologija koja nipošto ne zahtijeva povjerenje.
Nepostojanje potpunog odsustva povjerenja vrijedi i za našu najsnažniju sigurnosnu tehnologiju, šifriranje (enkripciju). Iako neki kriptografski protokoli garantiraju određene specifične podatkovne odnose s astronomski velikom vjerojatnošću protiv protivnika sa astronomski visokom računalnom snagom, oni ne pružaju cjelovita jamstva kada proračunavaju sva moguća ponašanja svih sudionika. Primjerice, šifriranje može snažno zaštititi e-poštu od izravnog prisluškivanja od strane trećih lica, ali pošiljatelj još uvijek vjeruje primatelju da neće proslijediti ili na drugi način otkriti sadržaj te poruke, izravno ili neizravno, neželjenim trećim stranama. Evo još jedan primjer. U našim najjačim konsenzus protokolima, štetno ponašanje određenih dijelova sudionika ili posrednika koji su značajno ispod 100% (mjereno njihovom računalnom moći, ulogom ili individuacijom i brojanjem) može ugroziti integritet transakcija ili tokova informacija među sudionicima i na taj način im naštetiti. Povijesno ne tako davna otkrića u oblasti računalne znanosti mogu smanjiti ranjivosti, često drastično, ali su daleko od eliminiranja svih vrsta ranjivosti prema štetnom ponašanju bilo kojeg potencijalnog napadača.
Povezivanje (matchmaking) olakšava međusobno otkrivanje uzajamno korisnih sudionika. Internet je dostigao svoj vrhunac po pitanju društvene skalabilnosti upravo na matchmaking-u. Društvene mreže kao što su Usenet News, Facebook i Twitter olakšavaju uzajamno otkrivanje (pronalaženje, povezivanje) istomišljenika ili ljudi koji se na neki drugi način uzajamno zabavljaju ili informiraju (pa čak i budućih supružnika!). Pošto je ljudima sa većom vjerojatnoćom da će jedni drugima biti od uzajamne koristi dopušteno “otkrivanje”, “povezivanje”, tj. međusobna interakcija, društvene mreže olakšavaju odnose na različitim razinama osobnog ulaganja, od neobaveznih, preko čestih, do opsesivnih. Između ostalih, Christopher Allen je napravio nekoliko zanimljivih i detaljnih analiza o veličini grupe i vremenu provedenom u međusobnoj interakciji u online igrama i društvenim mrežama.
eBay, Uber, AirBnB i online financijske mjenjačnice donijele su društvenu skalabilnost putem često velikih poboljšanja u komercijalnom povezivanju: traženju, pronalaženju, spajanju i olakšavanju pregovora o obostrano korisnim komercijalnim ili maloprodajnim poslovima. Ove ili povezane usluge također olakšavaju aktivnosti kao što su plaćanje i otpremanje, kao i provjeru da li su izvršene ostale obveze poduzete od strane stranih lica u tim poslovima, te komunikaciju o kvaliteti takvih izvedbi (kao što su sustavi ocjenjivanja sa “zvjezdicom”, Yelp recenzije i slično).
Dok je glavna korist društvene skalabilnosti Interneta bila povezivanje (matchmaking), preovladavajuća izravna korist društvene skalabilnosti blockchain-a je minimiziranje povjerenja. Blockchain može smanjiti ranjivost “zaključavanjem” integriteta nekih važnih performansi (kao što je stvaranje i plaćanje novca), te toka nekih važnih informacija, te u budućnosti može smanjiti ranjivost integriteta nekih važnih funkcija matchmaking-a (povezivanja). Povjerenje u tajne aktivnosti i one aktivnosti ličnih proračuna koje su proizvoljno promjenjive može se zamijeniti dokazivim pouzdanjem u ponašanje općenito nepromjenjivog javnog proračuna / izračuna. Ovaj članak je usredotočen na takvo smanjenje ranjivosti i njegovu korist u olakšavanju standardnog učinka koji je koristan širokom rasponu potencijalnih sudionika, naime, novca s minimaliziranim povjerenjem.
Novac i tržišta
Sudionici u svakoj pojedinačnoj trgovini imaju izravnu korist od novca i tržišta, na način da tržište povezuje kupca sa uzajamno korisnim prodavcem, te široko prihvatljivim i standardiziranim protu-učinkom (novcem). Ovdje koristim pojam tržišta u smislu u kojem je Adam Smith koristio taj izraz: ne kao specifično mjesto ili uslugu koja spaja kupce i prodavce (iako ponekad može uključivati iste), već kao široki skup tipično uparenih razmjena, pri čemu je opskrbni lanac proizvoda usklađen.
Novac i tržišta također potiču stvaranje točnijih cjenovnih signala koji smanjuju troškove pregovaranja i pogreške sudionika u drugim sličnim razmjenama. Snažna kombinacija novca i tržišta je stoga omogućila daleko većem broju i raznolikosti sudionika da koordiniraju svoje ekonomske / gospodarske aktivnosti nego što su to omogućile prethodne institucije razmjene, što je više sličilo bilateralnim monopolima nego konkurentnim tržištima.
Tržišta i novac uključuju povezivanje (spajanje kupca i prodavca), smanjenje povjerenja (vjerovanje u vlastite interese, a ne u altruizam poznanstava i nepoznatih osoba), skalabilnu izvedbu (putem novca, široko prihvatljivog i ponovno upotrebljivog medija za protu-izvedbu), te kvalitetan protok informacija (tržišne cijene).
Najveći rani mislilac o novcu i tržištima bio je Adam Smith. Na početku industrijske revolucije u Britaniji, Smith je u knjizi The Wealth of Nations (Bogatstvo naroda) promatrao kako stvaranje i najskromnijih proizvoda izravno i neizravno ovisi o radu velikog broja ljudi različitih profila:
Promatrajte smještaj običnog majstora ili radnika u civiliziranoj i uspješnoj zemlji, pa ćete uvidjeti da je, iako mali, ipak određeni broj ljudi koji su dio industrije bio zaposlen u nabavljanju tog smještaja, te da premašuje sve računice. Vuneni kaput, na primjer, u koji je radnik obučen, jednako hrapav i grub kao što i izgleda, proizvod je zajedničkog rada velikog mnoštva radnika. Pastir, razvrstavatelj vune, češljač vune, bojač, tkalac, punitelj, krojač i mnogi drugi moraju udružiti svoje različite vještine kako bi upotpunili čak i ovaj domaći proizvod. Koliko je trgovaca i prijevoznika, pored toga, moralo biti zaposleno u transportu materijala od jednih radnika do drugih koji često žive u vrlo udaljenom dijelu zemlje! Koliko je trgovanja i plovidbe osobito, koliko brodograditelja, mornara, proizvođača jedara, izrađivača konopaca moralo biti zaposleno kako bi se spojile različite komponente koje koristi bojač / farbar, a koji često dolaze iz najudaljenijih krajeva svijeta! Kakva je raznolikost rada, također, neophodna da bi se proizveli alati najprosječnijeg među tim radnicima! Da ne govorimo o složenim strojevima kao što je brod mornara, glodalica valjaoničara, ili čak tkalački stroj tkalca, hajdemo razmotriti samo koliko je raznolikog rada potrebno da bi se napravio vrlo jednostavan alat, škare, s kojima pastir reže vunu. Rudar, graditelj peći za taljenje rude, drvodjelac, ložač uglja koji se koristi u topionici, onaj koji pravi opeku, polaže opeku, radnici koji rade u spalionici, graditelji mlina, kovač, svi moraju udružiti svoje različite vještine kako bi proizveli iste. Hoćemo li na isti način ispitati sve različite dijelove njegove odjeće i kućanskog namještaja, grubu lanenu košulju koju oblači do svoje kože, cipele koje mu štite noge, ležaj na kojem leži i sve različite dijelove koji ga čine, kuhinjsku rešetku na kojoj priprema jela, ugalj koji za to koristi, koji je iskopan iz utrobe zemlje, i koji mu je možda donešen dugim morskim i kopnenim putem, druge kuhinjske potrepštine, sav pribor na stolu, noževe i viljuške, zemljane ili kositarske tanjure na kojima služi i dijeli namirnice, sve ruke koje pripremaju kruh i pivo, stakleni prozor koji dopušta prodor topline i svjetlosti, a štiti od vjetra i kiše, sa svim znanjem i vještinom potrebnom za izradu tog lijepog i sretnog izuma bez kojeg bi ovi sjeverni dijelovi svijeta teško mogli imati vrlo ugodno stanovanje, zajedno sa alatima svih različitih radnika zaposlenih u proizvodnji tih različitih pogodnosti; dakle kažem, ako razmotrimo sve te stvari i različitost rada potrebnog za svaku, shvatit ćemo da bez pomoći i suradnje više tisuća ljudi, najprosječnija osoba u civiliziranoj zemlji ne bi mogla osigurati čak ni ono što bismo lažno mogli zamisliti kao jednostavan i lagan način uobičajenog smještaja.
To je bilo prije mnogih uzastopnih valova industrijske revolucije i globalizacije između 1776. godine i danas koji su značajno rafinirali, razradili i proširili podjelu rada. Umjesto da vjeruju u ne toliko vjerojatan altruizam velikog broja stranaca, tržišta i novac stvaraju mnogo parova uzajamne koristi i tako motiviraju ovu veliku mrežu međusobno nesvjesnih ljudi da djeluju u našim interesima:
U civiliziranom društvu, čovjeku je uvijek potrebna suradnja i pomoć velikog broja ljudi, dok je cijeli njegov život nedovoljan da stekne prijateljstvo nekoliko osoba… [Za razliku od drugih životinja, čovjek ima gotovo stalnu prigodu da pomogne svojoj braći, i uzalud mu je to očekivati samo od njihove dobre volje. [Razmjena je] način na koji iz druge osobe dobivamo daleko veći dio onih dobrih službi koje su nam potrebne. Mi ne očekujemo večeru od dobročinstva mesara, pivara ili pekara, već zbog njihovog poštovanja prema vlastitom interesu.
Smith dalje opisuje kako podjela rada, a time i produktivnost rada, ovisi o opsegu mreže uparenih razmjena: “Kao što je snaga razmjene ta koja daje prigodu podjeli rada, tako i opseg te podjele mora uvijek biti ograničen opsegom te moći ili, drugim riječima, opsegom tržišta.” Kako mreža za razmjenu u zemlji i širom svijeta raste, uključujući veći broj i raznolikost proizvođača, tako raste i podjela rada, a time i produktivnost rada.
Novac olakšava društvenu skalabilnost povećavajući mogućnosti za ovu razmjenu. Smanjenjem problema koincidencije (koincidencija međusobnih potreba i koincidencija potreba i događaja u unilateralnim transferima), putem široko prihvatljivog i višekratnog oblika skladištenja i prijenosa bogatstva, novac je značajno smanjio transakcijske troškove, omogućujući više razmjene, veće raznolikosti dobara i usluga koje uključuju razmjene i druge odnose prijenosa bogatstva s mnogo većim brojem i mnogo većom raznolikošću ljudi.
Različiti mediji, od samog govornog jezika, gline, papira, telegrafa, radija i računalnih mreža, služili su za komuniciranje ponuda, prihvaćanja i rezultirajućih poslovnih dogovora i cijena, kao i za praćenje izvedbe (performanse) i drugih poslovnih komunikacija. Jedno od najeduciranijih opažanja cjenovne mreže koju proizvode tržišta i novac može se naći u eseju Friedricha Hayeka “Korištenje znanja u društvu”:
U sustavu u kojem je poznavanje relevantnih činjenica raspršeno među mnogim ljudima, cijene mogu djelovati na koordinaciju odvojenih radnji različitih ljudi… u svakom društvu u kojem mnogo ljudi surađuje, to planiranje, tko god da ga čini, mora u određenoj mjeri biti zasnovano na znanju koje se, u prvom redu, ne daje planeru, već nekome drugome, što će se nekako morati prenijeti planeru. Različiti načini na koje se priopćava znanje na kojem ljudi temelje svoje planove je ključni problem za svaku teoriju koja objašnjava ekonomski proces, a pitanje koji je najbolji način korištenja znanja koje je u početku raspršeno među svim ljudima je barem jedan od glavnih problema ekonomske politike – ili osmišljavanja učinkovitog ekonomskog sustava … Sama činjenica da postoji jedna cijena za bilo koju robu/pogodnost – ili bolje rečeno da su lokalne cijene povezane na način određen troškovima prijevoza, itd. – vodi nas do rješenja koje je (samo konceptualno moguće) moglo doći putem jednog jedinog uma koji posjeduje sve informacije koje su zapravo raspršene među svim ljudima koji su uključeni u proces … Čudesno je da su u slučaju poput oskudice jedne sirovine, bez vršenja narudžbe, ako samo šačica ljudi zna uzrok, deseci tisuća ljudi čiji se identitet ne može utvrditi mjesecima istrage, prinuđeni koristiti materijal ili njegove proizvode štedljivije; tj. kreću se u pravom smjeru… .Sustav cijena je samo jedna od onih formacija koje je čovjek naučio koristiti (iako je čovjek još uvijek jako daleko od toga da zna kako ih koristiti na najbolji način) nakon što je naišao na njega bez da ga je razumio. Kroz to je postala moguća ne samo podjela rada, nego i koordinirano iskorištavanje resursa utemeljenih na jednako raspodijeljenom znanju… rješenje je pronađeno kroz interakcije ljudi od kojih svako posjeduje samo djelomično znanje.
Društvena skalabilnost mrežne sigurnosti
Gdje smo u davnim vremenima koristili glinu, a kasnije i papir, tu danas programi i protokoli koji se izvode na našim računalima i podatkovnim mrežama provode većinu naših komercijalnih poslova. Iako je to umnogome poboljšalo povezivanje (matchmaking) i protok informacija, platili smo danak kroz povećanje osjetljivosti na štetno ponašanje.
Kako mreže rastu, uključuje se sve više ljudi s manje međusobno razumljivih navika, te se uključuju i ograničenja u ponašanju. Sigurnost putem kontrole pristupa root-trusting-u, dizajnirana za male i prijateljski nastrojene urede kao što je Bell Labs, gdje su suradnici bili dobro poznati, a prihodi i rashodi dobro kontrolirani procedurama na papiru umjesto da se izvode na tim uredskim računalima, može se izanalizirati kao učinkovit i djelotvoran sigurnosni mehanizam kako organizacije postaju veće, kako se granice organizacije prelaze, i kako se unosi ili aktivira više vrijednih i koncentriranih resursa, kao što je novac, u računala. Kako primate e-poštu od više vama nepoznatih osoba, to je vjerojatnije da ćete se suočiti sa phishing napadom ili privitkom sa zlonamjernim softverom (malware). Tradicionalna računalna sigurnost nije veoma društveno skalabilna. Kao što sam opisao u Zora pouzdanog računalstva (The Dawn of Trustworthy Computing):
Kada trenutno koristimo pametni telefon ili prijenosno računalo na mobilnoj mreži ili na Internetu, drugi kraj tih interakcija obično se izvodi na drugim samostalnim računalima, kao što su web poslužitelji (serveri). Praktično svi ovi strojevi imaju arhitekture koje su dizajnirane tako da ih kontrolira jedna osoba ili hijerarhija ljudi koji poznaju i vjeruju jedni drugima. Sa stajališta udaljenog korisnika weba ili aplikacije, te se arhitekture temelje na punom povjerenju u nepoznatog “root” administratora, koji može kontrolirati sve što se događa na poslužitelju: oni mogu čitati, mijenjati, brisati ili blokirati sve podatke na tom računalu kako žele. Čak i poslani podaci koji su šifrirani preko mreže na kraju su dekodirani i završavaju na računalu koje se kontrolira na taj način. Drugim riječima, sa trenutnim web-uslugama kojima u potpunosti vjerujemo potpuno smo ranjivi prema računalu ili, preciznije, prema osobama koje imaju pristup tom računalu, kako insajderima tako i hakerima, da će vjerno izvršili naše naredbe, osigurati naša plaćanja, itd. Ako netko na drugom kraju želi ignorirati ili krivotvoriti ono što ste naredili web poslužitelju da učini, nema jakog sigurnosnog mehanizma da ih zaustavi, već samo nesavršene i skupe ljudske institucije, koje se često završavaju na nacionalnim granicama.
Unutarnji ili vanjski napadači ne smatraju da su mnoga poslužiteljska (server) računala dovoljno vrijedna za napad. Međutim, sve veći broj drugih sadrži vrijedne koncentracije resursa, što predstavlja motivaciju za napad. Centralizirani root-trusting je loše skaliran. Kako resursi koje kontroliraju računala postaju dragocjeniji i koncentriraniji, tradicionalna sigurnost koja se temelji na root-trusting-u sve više podsjeća na “zovi policiju” tip sigurnosti na koji smo navikli u fizičkom svijetu. Srećom, sa blockchain-om možemo učiniti mnogo više za mnoge od naših najvažnijih izračuna.
Blockchain-ovi i kripto valute
Skalabilna tržišta i cijene zahtijevaju skalabilan novac. Skalabilan novac zahtijeva skalabilnu sigurnost, tako da veći broj i raznolikost ljudi može koristiti valutu bez gubitka integriteta u odnosu na krivotvorenje, inflaciju i krađu.
Pojedinačno ili grupno komuniciranje pod imenom “Satoshi Nakamoto” uvelo je Bitcoin na Internet 2009. godine. Satoshijev prodor novcem pružio je društvenu skalabilnost putem minimizacije povjerenja: smanjivanje ranjivosti prema protivnicima, kao i trećim stranama. Zamjenom računski skupe, ali automatizirane sigurnosti za računalno jeftinu, ali institucionalno skupu tradicionalnu sigurnost, Satoshi je ostvario lijepo povećanje društvene skalabilnosti. Skup djelomično pouzdanih posrednika zamjenjuje jednog potpuno pouzdanog posrednika.
Financijske kontrole na računskim steroidima: blockchain kao vojska robota, od kojih svaki provjerava rad onog drugog.
Kada možemo osigurati najvažniju funkcionalnost financijske mreže pomoću znanosti o računarima, a ne putem tradicionalnih računovođa, regulatora, istražitelja, policije i odvjetnika, prelazimo iz sustava koji je ručni, lokalni i nekonzistentne sigurnosti u onaj koji je automatiziran, globalan i mnogo sigurniji. Kripto valute, kada se pravilno primjenjuju na javnim blockchain-ovima, mogu zamijeniti veliki broj tradicionalnih bankarskih birokrata sa vojskom računala. “Ovi blockchain računari omogućit će nam da mnogo bolje osiguramo najvažnije dijelove naših online protokola, te da omogućimo povjereničke interakcije koje se ranije nismo usuđivali činiti na globalnoj mreži.” (Izvor)
Karakteristike koje su najizrazitije vrijedne u blockchain tehnologiji općenito, a posebno što se tiče Bitcoin-a, na primjer
- neovisnost od postojećih institucija kada se radi o osnovnim operacijama
- sposobnost jedostavnog rada preko granica
proizlaze iz visoke razine sigurnosti i pouzdanosti koju blockchain može održati bez ljudske intervencije. Bez te visoke sigurnosti, to bi bila samo bespotrebno rasipna tehnologija distribuirane baze podataka koja je još uvijek povezana s lokalnom birokracijom o kojoj bi morala ovisiti da bi osigurala svoj integritet.
Od sredine 20. Stoljeća, efikasnost računarstva se povećala mnogostruko, ali ljudi koriste iste mozgove. To je stvorilo mnogo mogućnosti za prevladavanje ljudskih ograničenja i institucija koje se temelje isključivo na ljudskim umovima, uz ono što nude računari, uključujući sigurnost, radeći ono što najbolje rade, dok ljudski umovi i dalje čine ono što još uvijek rade najbolje. Kao rezultat toga, ljudi nemaju više sirove mentalne sposobnosti da poboljšaju naše institucije nego što su to ikada imali. Međutim, postoji značajan potencijal za poboljšanje društvene skalabilnosti zamjenom nekih ljudskih funkcija računalnim. (Važna napomena – ovaj argument ovisi o nagibu, a ne o apsolutnom položaju linije ljudske sposobnosti. Apsolutni položaj prikazan iznad je proizvoljan i ovisi o tome koji ljudski “izračun” mjerimo).
Novi centralizirani financijski subjekt, tip pouzdane treće strane bez “ljudskog blokchaina” koji se koristi u tradicionalnim financijama, izložen je velikom riziku da postane sljedeća Mt. Gox; bez te birokracije neće postati pouzdan financijski posrednik.
Računala i mreže su jeftini. Skaliranje računarskih resursa zahtijeva dodatne jeftine resurse. Skaliranje ljudskih tradicionalnih institucija na pouzdan i siguran način zahtijeva veliki broj računovođa, odvjetnika, regulatora i policije, zajedno s povećanjem birokracije, rizika i stresa koji takve institucije uključuju. Odvjetnici su skupi. Regulacija je veoma zahtijevna. Računalna znanost osigurava novac daleko bolje od računovođa, policije i odvjetnika.
U računalnim znanostima postoji temeljni komprimis sigurnost vs. performansa (izvedba). Bitcoin-ov automatizirani integritet dolazi sa visokim dankom u svojoj izvedbi i korištenju resursa. Nitko nije otkrio način koji bi značajno povećao računsku skalabilnost Bitcoin blokchaina, primjerice njegov promet transakcija, i pokazao da to poboljšanje ne ugrožava sigurnost Bitcoin-a.
Vjerojatno je da za Bitcoin blokchain nije moguće postići takvo veliko poboljšanje izvedbe koje bi očuvalo integritet; ovo može biti jedan od tih neizbježnih kompromisa. U usporedbi s postojećim financijskim IT-om, Satoshi je napravio radikalne kompromise u korist sigurnosti a na štetu performansi (izvedbe). Naizgled rasipan proces rudarenja najočitiji je od svih ovih kompromisa, ali Bitcoin također čini druge kompromise. Među njima je to što zahtijeva veliku redundanciju u porukama. Matematički dokaziv integritet zahtijevao bi puni prijenos između svih čvorova. Bitcoin to ne može postići, ali čak i samo približavanje dobroj aproksimaciji zahtijeva vrlo visoku razinu redundancije. Tako blok od 1 MB troši mnogo više resursa od web stranice od 1 MB, jer mora biti prenesen, obrađen i pohranjen s visokom redundancijom da bi Bitcoin postigao svoj automatizirani integritet.
Ti nužni kompromisi, žrtvovanje performanse kako bi se postigla sigurnost potrebna za neovisnu, besprijekorno globalnu i automatiziranu cjelovitost, znače da sam Bitcoin blokchain ne može parirati iznosima Visa transakcija po sekundi i održavati automatizirani integritet koji predstavlja njegovu osobitu prednost naspram ovih tradicionalnih financijskih sustava. Umjesto toga, pouzdanija mreža za periferno plaćanje (možda Lightning) bit će potrebna za preuzimanje većeg broja transakcija nižih vrijednosti denominiranih u bitkoinima nego što je Bitcoin blokchain sposoban, koristeći Bitcoin blokchain da bi se povremeno namirila sa jednom transakcijom visoke vrijednosti iz serije transakcija periferne mreže.
Bitcoin podržava nižu stopu transakcija od Visa ili PayPal-a, ali zbog jače automatizirane sigurnosti to mogu biti mnogo važnije transakcije. Svatko ko ima pristojnu internetsku vezom i pametni telefon, a može platiti $0,20 – $2,0 naknade za transakciju – znatno niže od trenutnih naknada za doznake – može pristupiti Bitcoin-u bilo gdje u svijetu. Transakcije manje vrijednosti s nižim naknadama morat će se vršiti na perifernim Bitcoin mrežama.
Kada govorimo o bitcoin-u sa malim “b”, dakle o valuti, sasvim je moguće plaćati bitcoin-om u maloprodaji kao što biste plaćali fiat valutom – kreditnim i debitnim karticama denominiranim u bitkoinima, na primjer, sa svim storniranjima i mogućnostima kreditne ili debitne kartice što se tiče transakcija po sekundi. A tu su i pametni načini za vršenje perifernih bitcoin maloprodajnih plaćanja u kojima se uplate malih vrijednosti događaju izvan lanca i samo se povremeno prerađuju u Bitcoin blokchain sa velikim “B”. Taj blockchain će se razviti u sloj podmirenja visoke vrijednosti kako uporaba bitcoin-a raste i vidjet ćemo da se periferne mreže koriste za bitcoin maloprodajne transakcije sa malim “b”.
Kada sam dizajnirao bit zlato (bit gold), već sam znao da konsenzus nije na siguran način dostigao velike promete transakcija, pa sam ga dizajnirao sa dvoslojnom arhitekturom: (1) samo bit zlato (bit gold), sloj podmirenja i (2) Chaumian digitalni novac (Chaumian digital cash), periferna platna mreža koja bi omogućila maloprodajno plaćanje s visokim performansama transakcija po sekundi i privatnošću (putem Chaumian prekrivanja, tj. Chaumian blinding-a), ali bi bila pouzdana treća strana poput Visa-e, što zahtijeva “ljudski blockchain” računovođa, itd. koji bi radili sa integritetom. Periferna platna mreža može uključivati samo transakcije male vrijednosti, što zahtijeva mnogo manje ljudske snage kako bi se izbjegla sudbina Mt. Gox.
Ralph Merkle: pionir kriptografije s javnim ključem (public-key cryptography) i izumitelj hijerarhijskih struktura hash stabala (Merkleova stabla).
Novac zahtijeva društvenu skalabilnost u svom dizajnu, putem sigurnosti. Na primjer, trebalo bi biti veoma teško bilo kojem sudioniku ili posredniku krivotvoriti novac (kako bi ublažio/smanjio krivulju ponude koja dovodi do nepotrebne ili neočekivane inflacije). Zlato može imati vrijednost bilo gdje u svijetu i zaštićeno je od hiperinflacije jer njegova vrijednost ne ovisi o središnjoj vlasti. Bitcoin je odličan po pitanju oba ova faktora i bazira se na online prostoru, omogućujući nekome u Albaniji da koristi Bitcoin da plati nekome u Zimbabveu s minimalnim povjerenjem i bez plaćanja kvazi-monopolskih profita posrednicima i uz minimalnu ranjivost prema trećim stranama.
Postoji mnogo različitih vrsta definicija “blockchain”-a, a gotovo sve samo implicitno mašu rukom između planina marketinških kampanja. Ja predlažem jasnu definiciju koja se može priopćiti i laicima. To je blok-lanac (blockchain) ukoliko ima blokove i ima lance. “Lanci” bi trebali biti Merkleova stabla ili druge kriptografske strukture sa sličnom integritetskom funkcionalnošću post-nekrivotvorljivog (post-unforgeable) integriteta. Također, transakcije i bilo koji drugi podaci čiji je integritet zaštićen blokchain-om trebali bi biti replicirani na način koji objektivno podnosi (odolijeva) najgore oblike i čimbenike zloupotrebe do najvišeg mogućeg stupnja (obično se sustav može ponašati kao što je prethodno navedeno do dijela od 1/3 do 1/2 servera koji ga zlonamjerno pokušavaju natjerati da se ponaša drugačije).
Društveno skalabilna sigurnost Bitcoin-a, temeljena na računalnoj znanosti, a ne na policiji i odvjetnicima, dopušta, na primjer, klijentima u Africi da plaćaju dobavljačima u Kini jednostavno, preko granica. Privatni blockchain ne može ostvariti ovaj podvig ni blizu jednako lako, budući da zahtijeva shemu identifikacije, certifikat autoriteta (CA) i PKI koji se dijele između ovih različitih jurisdikcija.
Zbog te frakcije (dijela), i zbog (nadamo se, vrlo rijetke) potrebe za ažuriranjem softvera na način koji prethodne blokove čini nevažećim – još rizičnije stanje koje se naziva “tvrda vilica” (“hard fork”) — blokichain-ovima također treba ljudski upravljački sloj koji je ranjiv na politiku “vilice” (fork politics), Najuspješniji blockchain, Bitcoin, zadržao je svoj nepromjenjivi integritet putem decentraliziranog odlučivanja među stručnjacima u tehnologiji u kombinaciji sa snažnom dogmom nepromjenljivosti, pod kojom samo najvažniji i rijetki ispravci grešaka (bugova) i poboljšanja dizajna koji se ne mogu učiniti ni na koji drugi način, opravdavaju hard fork. Prema toj filozofiji upravljanja, računovodstvo ili pravne odluke (kao što je izmjena stanja računa ili poništavanje transakcije) nikada ne opravdavaju hard fork, ali to treba postići tradicionalnim upravljanjem izvan (ili iznad) sustava (primjerice putem sudskog naloga koji prisiljava korisnika Bitcoin-a da pošalje novu transakciju koja učinkovito poništava prethodnu ili konfiskuje određene ključeve, a time i određenu imovinu/udjele određenog korisnika).
Reći da su podaci post-nekrivotvorljivi ili nepromjenjivi znači da ne mogu biti neopaženo izmijenjeni nakon što su predati blockchain-u. Suprotno nekim mišljenjima, to ne jamči ništa o podrijetlu podatka, niti o njegovoj istinitosti ili neistinitosti, prije nego što je predat blockchain-u. To zahtijeva dodatne protokole, te često uključuje i skupu tradicionalnu kontrolu. Blockchain-ovi ne jamče istinu; oni samo čuvaju istinu i neistinu od kasnije izmjene, dopuštajući da ih kasnije sigurno analiziramo, i tako budemo sigurniji u otkrivanje laži. Tipična računala su računalne piši-briši table, dok su blockchain-ovi računalni jantar. Važni podaci trebali bi se predati blockchain jantaru što je prije moguće, idealno izravno i kriptografski potpisani od strane uređaja u kojem su generirani, kako bi se maksimizirala korist blockchain-a u osiguravanju integriteta istih.
Merkleovo stablo od četiri transakcije (tx0 do tx3). U kombinaciji s ispravnom replikacijom i lancima transakcijskih blokova zaštićenih dokazima o radu, Merkleova stabla mogu učiniti podatke kao što su transakcije post-nekrivotvorljivim putem konsenzusa. U Bitcoin-u, Merkle root hash na siguran način sažima i koristan je za provjeru neizmijenjenog stanja svih transakcija u bloku.
Moja vlastita “secure property title” arhitektura iz 1998. imala je Merkleova stabla i replikaciju podataka koja podnosi objektivni dio proizvoljno pogrešivog softvera ili zlonamjernih čimbenika, ali ne i blokova. Pokazala je moju teoriju da možete zaštititi integritet globalno podijeljenih podataka i transakcija, te koristiti tu sposobnost da bi dizajnirali kriptovalutu (bit zlato, tj. bit gold). Nije imala učinkovitiji i računski skalabilniji block-and-ledger sustav koji ima Bitcoin. Kao i današnji privatni blockchain-ovi, zaštićena vlasništva su zahtijevala čvrsto razlučiva i brojljiva čvorišta.
S obzirom na objektivnu granicu hash stope napada na neke važne sigurnosne ciljeve javnih blokova kao što su Bitcoin i Ethereum od 51%, zapravo nam jeste stalo do prepoznatljivog identiteta najmoćnijih rudara da bismo odgovorili na pitanje “može li netko osigurati i uskladiti 51%”?
Blockchain sigurnost je objektivno ograničena i na blockchain upravljanje snažno utječe mogućnost napada od 51%. Napadači napade naravno ne moraju nazvati “napadom”; umjesto toga, mogli bi ih nazvati “prosvijećenim upravljanjem” ili “demokracijom u akciji”. Doista, neke vrste nadogradnje softvera koje su potrebne za ispravljanje grešaka (bugova) ili na drugi način poboljšavaju protokol zahtijevaju soft fork. Neke druge vrste ažuriranja softvera zahtijevaju hard fork-ove, što u Bitcoin-u predstavlja još veće sigurnosne rizike i rizike kontinuiteta od soft fork-ova. Iako blockchain-ovi smanjuju pouzdanost daleko više nego bilo koji drugi mrežni protokoli, oni su još uvijek daleko od nepouzdanih. Rudari su djelimično pouzdani povjerenici, a oni koji nisu stručnjaci za razvoj ili računalni znanstvenici koji su uložili mnogo vremena da bi naučili principe dizajna i codebase blockchain-a moraju mnogo vjerovati u zajednicu razvojnih programera stručnjaka, kao što i oni koji nisu stručnjaci a žele razumjeti rezultate specijalizirane znanosti vjeruju odgovarajućim znanstvenicima. Tijekom hard fork-a, razmjene također mogu biti vrlo utjecajne odlučivanjem koji “fork” će podržati njihovim knjigama narudžbi i kontinuitetom trgovinskih simbola.
Tako javni blockchain-ovi uglavnom, ali ne u potpunosti, izbjegavaju metak identitet-je-složen (identity-is-hard) i brinu se o preostalom problemu identificiranja najmoćnijih rudara na višoj “mokroj”/“društvenoj” razini, gdje je to vjerojatno prikladnije, umjesto pokušavanja da se na siguran način mapira takav inherentno mokri (baziran na mozgu) koncept na protokol, kao što PKI (public key infrastructure) pokušava učiniti na prilično čudan način.
Stoga mislim da se neki od “privatnih blokova” mogu smatrati bona fide (dobronamjernim) blockchain-ovima; drugi bi trebali završiti pod širom rubrikom “distribuirane transakcijske knjige” ili “zajedničke baze podataka” i sl. Svi su oni vrlo različiti i nisu ni približno društveno skalabilni kao javni i bezdozvolni blokchain-ovi poput Bitcoin-a i Ethereum-a.
Svi koji slijede u nastavku vrlo su slični kada se radi o zahtijevanju skupine poslužitelja (servera) koja je identificirana (prepoznatljiva i brojljiva) na siguran način, umjesto proizvoljnog anonimnog članstva rudara u javnim blockchain-ovima. Drugim riječima, oni zahtijevaju neko drugo, obično daleko manje društveno skalabilno rješenje problema Sybil (sockpuppet) napada:
- Privatni blockchain-ovi
- “Federativni” model bočnih lanaca (sidechain) (Nažalost, nitko nije otkrio kako napraviti sidechain-ove sa manjim stupnjem potrebnog povjerenja, unatoč prvobitnim očekivanjima ili tvrdnjama). Sidechains također mogu biti privatni lanci, i to je sretna kombinacija jer su njihove arhitekture i vanjske ovisnosti (npr. o PKI) slične.
- Sheme utemeljene na Multisig-u, čak i kada se rade s pametnim ugovorima zasnovanim na blockchain-u.
- “Oracle” arhitekture zasnovane na pragovima (treshold-u) za transfer off-blockchain podataka (onih koji su izvan blockchain-a) u blockchain.
Dominantan, ali obično ne i vrlo društveno skalabilan način identifikacije grupe poslužitelja je putem PKI-a baziranog na pouzdanom vlasništvu nad certifikatima (Certificate authorities – CAs). Kako bi se izbjegao problem sigurnosnih rupa – slabo pouzdanih trećih strana, pouzdani CA-ovi moraju biti skupa, radno-intenzivna birokracija koja često sama radi opsežne background provjere ili se za to oslanja na druge (npr. Dun and Bradstreet za tvrtke). (Jednom sam vodio tim koji je dizajnirao i izgradio takav CA). CA-ovi također djeluju kao “čuvari kapija” – gatekeeper, čineći ove sustave sa dozvolom. CA-ovi mogu postati jedinstvene točke političke kontrole i neuspjeha. “Javni blockchain-ovi su automatizirani, sigurni i globalni, ali identitet je radno-intenzivan, nesiguran i lokalan.”
Privatni blockchain-ovi sa omogućenim PKI-om su pogodni za banke i neke druge velike tvrtke jer već imaju zrele interne PKI-ove koji pokrivaju zaposlenike, partnere i privatne poslužitelje potrebne za odobravanje važnih transakcija. Bankovni PKI su relativno pouzdani. Također, imamo polu-pouzdane CA-ove za web-poslužitelje, ali ne i općenito za web-klijente, iako se radi na rješavanju problema certifikata klijenata od pronalaska web-a: na primjer, oglašivači bi voljeli imati sigurniju alternativu brojevima telefona i kolačićima za praćenje identiteta korisnika. Ipak, to se još uvijek nije dogodilo.
PKI može dobro funkcionirati za neke važne stvari i ljude, ali to nije ni približno tako lijepo ili tako lako za manje subjekte. Društvena skalabilnost PKI-a je ograničena tradicionalnom birokracijom “mokrog identiteta” (wet identity) o kojoj je ovisan.
Neke značajne krađe u širem bitcoin ekosustavu. Dok je sam Bitcoin blokchain najvjerojatnije najsigurnija financijska mreža koja postoji (i doista mora ostati daleko sigurnija od tradicionalnih platnih mreža kako bi održala svoje niske troškove upravljanja i besprijekornu prekograničnu prirodu), njene periferne usluge temeljene na starijim centraliziranim web poslužiteljima su vrlo nesigurne.
Potrebno nam je više društveno skalabilnih načina za sigurno brojanje čvorova, ili da se izrazim na drugi način, da se sa što više snage protiv korupcije ocijeni doprinos osiguranju integriteta blockchain-a. To je bit dokaza rada (proof-of-work) i replikacije prikaza (broadcast replication): značajno žrtvovanje računske skalabilnosti kako bi se poboljšala društvena skalabilnost. To je Satoshijev briljantni kompromis. To je briljantno rješenje jer su ljudi daleko skuplji od računala i taj se jaz svake godine dodatno povećava. Također, to je sjajno rješenje jer vam omogućuje besprijekorno i sigurno funkcioniranje preko granica ljudskog povjerenja (npr. državne granice), za razliku od “zovi policiju” arhitekture na kojoj su bazirani PayPal i Visa koji su stalno ovisni o skupim, a ponekad i korumpiranim, birokracijama sklonim pogreškama, kako bi funkcionirale sa razumnom količinom integriteta.
Zaključak
Uspon Interneta ogleda se kroz uspon raznih online institucija, među kojima su društvene mreže, “long tail” maloprodaja (npr. Amazon), te niz usluga koje malim i raspršenim kupcima i prodavačima omogućuju da se pronađu i posluju (eBay, Uber, AirBnB, itd.) Ovo su samo početni pokušaji da iskoristimo naše nove sposobnosti. Kao posljedica značajnih poboljšanja u informacijskoj tehnologiji tijekom posljednjih desetljeća, broj i raznolikost ljudi koji mogu uspješno sudjelovati u online instituciji daleko je rjeđe ograničen objektivnim granicama računala i mreža nego što je to slučaj sa ograničenjima uma i institucija koje obično još uvijek nisu dovoljno redizajnirane ili dodatno razvijene kako bi iskoristile ta tehnološka poboljšanja.
Ti početni napori Interneta su bili veoma centralizirani. Blockchain tehnologija, koja implementira integritet podataka putem računalnih znanosti, a ne putem sustava “zovi policiju”, do sada je omogućila novac – kriptovalute – sa minimiziranim povjerenjem – i omogućit će nam napredak u drugim financijskim područjima, kao i u drugim područjima gdje se transakcije mogu temeljiti prvenstveno na podacima dostupnim online.
To ne znači da će prilagodba naših institucija našim novim sposobnostima biti jednostavna, te također ne znači da u određenim slučajevima to neće biti teško i neizgledno. Utopijske sheme su vrlo popularne u blockchain zajednici, ali nisu održive opcije. Obrnuti inženjering naših visoko razvijenih tradicionalnih institucija, pa čak i oživljavanje nekih starih kroz nove forme, obično će dati bolje rezultate nego dizajniranje od nule, veliko planiranje i teorija igre. Jednu važnu strategiju za ovo je pokazao Satoshi – žrtvovati računalnu učinkovitost i skalabilnost – trošiti jeftinije računalne resurse – kako bi se smanjio i bolje iskoristio veliki trošak ljudskih resursa neophodnih za održavanje odnosa između stranaca koji uključuju moderne institucije kao što su tržišta, velike tvrtke i vlade.
Izvor teksta:
http://unenumerated.blogspot.com/2017/02/money-blockchains-and-social-scalability.html
Autor:
[/fusion_text][/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container][fusion_builder_container hundred_percent=”no” equal_height_columns=”yes” menu_anchor=”” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” class=”” id=”” background_color=”” background_image=”” background_position=”center center” background_repeat=”no-repeat” fade=”no” background_parallax=”none” enable_mobile=”no” parallax_speed=”0.3″ video_mp4=”” video_webm=”” video_ogv=”” video_url=”” video_aspect_ratio=”16:9″ video_loop=”yes” video_mute=”yes” overlay_color=”” video_preview_image=”” border_size=”” border_color=”” border_style=”solid” margin_top=”” margin_bottom=”” padding_top=”20px” padding_right=”” padding_bottom=”20px” padding_left=””][fusion_builder_row][fusion_builder_column type=”1_1″ layout=”3_4″ spacing=”” center_content=”yes” hover_type=”none” link=”” min_height=”” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” class=”” id=”” background_color=”” background_image=”” background_position=”left top” undefined=”” background_repeat=”no-repeat” border_size=”0″ border_color=”” border_style=”solid” border_position=”all” padding_top=”” padding_right=”” padding_bottom=”” padding_left=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”left” animation_speed=”0.3″ animation_offset=”” last=”no”][fusion_tagline_box backgroundcolor=”” shadow=”no” shadowopacity=”0.70″ border=”1″ bordercolor=”” highlightposition=”top” content_alignment=”center” link=”http://bitcoin-radionica.com/#prijavite-se” button=”Prijavite se na radionicu” linktarget=”_blank” modal=”” button_size=”large” button_type=”flat” button_shape=”square” buttoncolor=”default” title=”Za više informacija o Bitcoinu i Blockchainu prijavite se na našu radionicu.
” description=”” margin_top=”” margin_bottom=”” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” class=”” id=”” animation_type=”” animation_direction=”left” animation_speed=”0.3″ animation_offset=”” /][/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
